Venčane haljine u Srbiji u drugoj polovini XIX i početkom XX veka


Odevanje srpske građanske klase prolazi tokom XIX veka kroz proces transformacije od orijentalne nošnje ka evropskom modnom kostimu. Evropski uticaj u odevanju građanske klase u Srbiji postaje vidljiv od sredine, a preovladava posle sedamdesetih godina XIX veka. U okviru ovog procesa možemo posmatrati i devet haljina koje su sačuvane u kolekciji ženskog kostima Odseka za tekstil i kostim Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu i koje su pripradnice srpskog građanskog društva nosile kao venčane haljine, ali i u drugim prilikama vezanim za obred venčanja (npr. veridba). Među sačuvanim haljinama, koje datiraju iz perioda od 1878. Do 1914. godine, nalaze se bindali (bindalli) haljine karakteristične za osmanski kostim (kat. br.3, 4 i 5),  zatim haljine sašivene u Evropi (Venecija, Beč, Pariz, kat.br. 6,8, i 9). Izvor Katalog izložbe Muzeja primenjene umetnosti.


Najstarija venčana haljina, sačuvana u kolekciji potiče iz 1878. godine. Reč je o haljini koju je nosi Draga Kandić na venčanju sa Ljubomirom Kovačevićem, istoričarem i političarem. Haljina je u kolekciju dospela posredstvom njihove ćerke Milice Rakić, supruge pesnika i diplomate Milana Rakića.



Haljina venčana, Kraljevina Srbija, oko 1890. Atlas, fišbajn, muslin, svilena nit, vosak, pamučni gajtan, markizet, mašinska čipka. Dužina bluze 42cm, dužina rukava 57cm, dužina suknje (prednja) 125cm, dužina suknje (zadnja) 170 cm, donji obim suknje 450 cm, MPU inv br. 5207 Nošena u Prahovu



Haljina (desno)
Veridbena haljina Elene Ristić, sašivena 1909. godine u pariskom ogranku čuvene britanske kuće Redfern, prvi  je predmet evropske visoke mode koji je našao put do kolekcija muzeja. Ova modna kuća bila je posebno cenjena i zbog elegancije večernjih toaleta, dok su pomalo konzervativne kreacije pre svega bile namenjene ženama koje su načinom odevanja pokazivale pripadnost društvenoj eliti. Među mušterijama kuće Redfern nalazile su se brojne članice kraljevskih porodica, ali i glumice i druge pripadnice mondenskog sveta.


Haljina (levo)
Osmansko carstvo, početak XX veka
Atlas, metalna nit, fišbajn, til, čipka Nošena u Vranju



Pripadnice građanske klase u Srbiji koristile su i usluge domaćih krojačkih salona. Krojački salon Berte Alkalaj je bio jedan od uglednih krojačkih salona koji su radili u to vreme u Beogradu. U ovom salonu sašivena je 1911. godina elegantna venčana bež haljina od svile i čipke koju je nosila Danica Paligorić na venčanju sa pešadijskim majorom Nikolom Jorgovanovićem.

Tradicionalni orijentalni način odevanja predstavljen je bindali haljiama koje su nošene u srpskim porodicama na Kosovu i u Vranju. Bindali na turskom znači hiljadu grana, a naziv potiče od njihovog bogatog ukrasa u vidu cvetnih grana, koji se izvodio u tehnici zlatnoveza. Ovaj tip haljina, koji je imao funkciju svečane i svadbene odeće, karakterističan je za osmanski kostim u XIX i na početku XX veka, odakle ga je preuzelo i lokalno hrišćansko stanovništvo.

Kolekcija venčanih haljina Odseka za tekstil i kostim Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu nije velika, ali predstavlja rezultat sistematskog kolekcioniranja u tom kontekstu predstavlja i dragocen izvor informacija ne samo o odevanju, već i o celokupnoj kulturnoj istoriji građanskog društva u Srbiji druge polovine XIX i početka XX veka.


3 comments:

  1. Wow, they are literally breathtaking, very interesting my friend!:***<3

    ReplyDelete
  2. sjajan post, baš mi je drago da je neko obradio tu temu :)
    http://lovestylemagic.blogspot.com/

    ReplyDelete
  3. Dibvan, blog :)
    još uvek ga "pretražujem", za sad stvarno bravo :))

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...